U današnje vrijeme, mnogi shvaćaju da živimo u globalno povezanom svijetu, gdje samo pozitivni međuodnosi mogu zajamčiti održiv razvoj humanog društva.
Dosta vam je mukotrpnog rada?
Poboljšamo li svoje odnose, zasigurno ćemo postići veći uspjeh od zajedničkog tržišta ili nekog drugog oblika ekonomskog udruživanja. Postići ćemo uspjeh u svakom segmentu života, postići ćemo sreću.
Velik dio državnih proračuna troši se na javno zdravstvo. No usprkos golemim svotama, tek djelić tog novca donosi neku korist građanima. Ogromne svote iz proračuna odvajaju se za obranu i sigurnost – mjere koje služe osiguravanju državnih interesa. Međutim, kroz uzajamno uvažavanje, počet ćemo uviđati nepotrebnost tolikog trošenja na stvari koje nam ne donose nikakvu bitnu korist. Uvidjet ćemo stvarnu cijenu zdravlja i sigurnosti i konačno ćemo shvatiti da nema smisla ulagati toliki napor.
Kao što nas trenutna kriza prisiljava da preispitamo svoj stav prema životu, tako ćemo morati shvatiti da čovjeku mora biti dopušteno naučiti kako izgraditi dobre odnose i biti uviđavniji prema drugima. Deset posto populacije radit će za dobrobit drugih. Gradit će, proizvodit će hranu, odjeću i brinuti za druge potrebe, i za to razviti potrebnu strukturu. Međutim, prvo će se pobrinuti da smo svi jednako sretni. Neće biti potrebe za opasnom nuklearnom energijom ili prekomjernom potrošnjom fosilnih goriva, jer nećemo željeti proizvoditi stvari koje nam nisu potrebne. Ukratko, stvari će se posložiti uzimajući u obzir druge, suprotno od sadašnjeg trenda.
Što prije uvidimo da globalni integralni svijet zahtijeva od nas da budemo uviđavni, da pokažemo ljubav i razumijevanje jedni prema drugima – da je to opći „zakon stvarnosti“ – tim ćemo prije privesti krizu njezinu kraju i započeti nov i ugodan život.
Kako je moguće postići jednakost u današnje doba?
Da bismo postigli jednakost – koja je odredba općeg zakona stvarnosti – moramo prvo doseći stanje u kojem su svakome od nas zadovoljene osnovne životne potrebe: krov nad glavom, hranu, vodu i odjeću. U roku od pet godina trebali bismo doseći stanje u kojem svatko od nas ima krov nad glavom te dovoljnu količinu hrane i odjeće; tj., sve što je potrebno jednom kućanstvu, pri čemu osoba sama definira koje su to potrebe.
Privređivanje osnovnih potreba temeljit će se na viškovima. Izračunamo li naše osnovne potrebe, otkrit ćemo da imamo 90% viška. Kad se ljudi vole, sposobni su dati jedni drugima bez da osjećaju da su oni sami na gubitku. Slično tome, ukoliko se ljudi odreknu 10% svoje plaće radi nekog drugog, neće ispaštati zbog toga jer će uzajamna briga pokriti osjećaj gubitka.
Ta se promjena mora dogoditi na razini država diljem svijeta, i to kroz edukaciju. Edukacija je na prvom mjestu. Promjena se ne može dogoditi silom, već zato što mi to želimo. Boljševici su pokušali nametnuti promjene u Rusiji, pa smo vidjeli kako se to završilo. Stoga, prvo moramo provesti odgovarajuću edukaciju.
Svaki put kad učinimo nešto za druge, moramo pokazati što je time postignuto. Moramo bogatim dobročiniteljima pokazati što siromasi time dobivaju i što, zauzvrat, doprinose općem osjećaju sreće i uravnoteženosti, a posebice njima samima.
Moramo pokazati da se kroz uzajamno uvažavanje možemo riješiti viškova, da ne proizvodimo tisuće nepotrebnih lijekova samo da bi se jedni obogatili dok se ostatak čovječanstva truje i obolijeva. Možemo preispitati koliko trošimo na sigurnost i odbranu te izbjeći goleme troškove kupovanja nepotrebnog oružja.
Postoji rješenje za goleme krize koje pogađaju današnji svijet
Trebali bismo početi napredovati u skladu sa zakonom stvarnosti, u početku možda malim koracima, barem za našu djecu, za sljedeću generaciju. Budemo li svoju djecu naučili da budu barem malo obazriviji prema drugima, bit će sretniji od nas.
Već možemo zamisliti sustave koje moramo izgraditi da bismo postigli takve promjene u društvu. Moramo izgraditi nove sustave, organizirati grupe i obrazovati ih. Naravno, prvo moramo pripremiti učitelje i edukatore koji razumiju takve stvari. Prije svega, sami učitelji moraju osjetiti taj novi smjer „ljudskog“ razvoja, jer ukoliko sami ne postanete primjer onoga što podučavate, ne možete učiti druge. Kroz različite aktivnosti čiji je cilj poticati uzajamno uvažavanje, ljudi će postati obazriviji jedni prema drugima i vidjeti korist toga, bilo da se radi o unutarnjem miru ili o njihovom bankovnom računu.
Novi obrazovni tečajevi omogućit će nam da osjetimo individualnu korist ujedinjenja. Uvidjet ćemo koliko dobivamo time što ćemo postati bliskiji, koliko će svijet postati zdraviji i sigurniji. Nasilnici neće prijetiti djeci u školi, djeca neće biti izložena drogama ili se bojati izaći na ulicu. Vozit ćemo pažljivije, kako hrpa ljudi ne bi ginula u prometnim nesrećama svaki dan. Zaustavit ćemo utrku naoružanja i zaliječiti zdravstveni sustav. Općenito, razvijat ćemo se prema tome da postanemo jedna topla obitelj, iznad svih jazova i problema.
I to ćemo postići usprkos svom egoizmu. Ne trebamo postisnuti svoj ego, već raditi zajedno s njim, kao što unutar obitelji razumijemo da je svaka osoba drukčija, jedinstvena i da, usprkos svemu, moramo poštivati i voljeti jedni druge.
Ljubav znači da volim drugoga iako on nije onakav kakav ja želim da bude. Na taj ćemo način „zaokružiti“ svijet, tako da svatko nadopunjuje ostale i ljubavlju izaziva u drugima promjene koje bi volio vidjeti u njima kako bi bili voljeni i na taj način postigli mir i cjelovitost. To je prvi korak ka ostvarenju cjelovitosti.
Priroda nas je dovela do nove ere u kojoj moramo ispraviti egoistične sustave koje smo izgradili. Krize su dosegle takvu razinu da, ukoliko ih ne počnemo rješavati, populacija će se smanjiti i nećemo moći održati nepotrebne egoistične sustave koje smo izgradili. Upravo zbog toga svijet zapada u sve dublje krize. Moramo početi uviđati kako su naši iskvareni stavovi uzrok sveg zla, te da ćemo dobrim stavom otkriti pravo blago, pravi zlatni rudnik.
Da bismo postigli sve to, moramo izgraditi sustave koji će podučavati ljude. Jednom kad osoba prođe kroz postupnu promjenu – sudjelujući u tečajevima koji učenicima kroz vježbu pokazuju što trebaju postići, ta osoba želi da društvo bude uravnoteženije i da ima približno jednak standard života.
Autor Michael Laitman
Michael Laitman je globalni mislilac koji se zalaže za preobrazbu društva kroz novi oblik globalnog obrazovanja, koje smatra ključnim za rješavanje gorućih pitanja našeg doba. Osnivač je Instituta ARI, profesor je ontologije i teorije znanja, doktor filozofije i magistar medicinske biokibernetike. Možete ga pronaći na Google+, YouTubeu i Twitteru.
