Tko si ti, narode Izraela?

Tko si ti, narode Izraela?

Iz dana u dan povećava se broj antisemitskih incidenata koji pritišću i zabrinjavaju naš narod. Kao Židov, pitam se koja je svrha te nepopustljive agonije. Neki od nas ne žele povjerovati da se strahote prošlosti mogu ponoviti. Pa ipak, očigledno je s kojom lakoćom se po svijetu ponovo budi mržnja prema Židovima, a parole u stilu ‘Hitler je bio u pravu’ opet se čuju sa svih strana. No ima nade! Ovaj put možemo promijeniti pravac događaja, samo ako zaista postanemo svjesni stvarne situacije.

Gdje smo danas i odakle potječemo
Čovječanstvo se nalazi na raskrižju. Globalizacija nas je dovela u međusobnu ovisnost, dok istovremeno iz dana u dan rastu mržnja i otuđenost među ljudima. Ta neizdrživa, eksplozivna i izuzetno opasna situacija zahtijeva od nas da odlučimo kamo i kako dalje. No da bismo shvatili kako se mi, židovski narod, uklapamo u taj neugodan scenarij, moramo se vratiti u prošlost, u drevni Babilon, nekih 4000 godina unazad.

Poznato je da židovski narod potječe iz Babilona, napredne civilizacije na području današnjeg Iraka, čiji su građani bili međusobno povezani i ujedinjeni. Riječima Tore, „Sva je zemlja imala jedan jezik i iste riječi“ (Postanak, 11:1).  Ali kako su jačali i prosperirali, rastao je i njihov ego. Počeli su iskorištavati i mrziti jedni druge. Iako povezani, Babilonci su se udaljili jedni od drugih kao posljedica svoje sve izraženije egoistične prirode. Našavši se između čekića i nakovnja, počeli su tražiti rješenje za svoje muke.

Dva rješenja za krizu
Tražeći rješenje za svoj problem, babilonski se narod podijelio u dva suprotna tabora.
Prvo rješenje, predloženo od strane Nimroda, kralja Babilona, bilo je prirodno i instinktivno: razilaženje. Kad budu daleko udaljeni, tvrdio je kralj, moći će konačno živjeti u miru.
Drugo rješenje predložio je Abram (Abraham), tada cijenjeni mudrac kraljevine. Razilaženje neće ništa riješiti, objasnio je, jer prema prirodnom zakonu evolucije, ljudsko se društvo mora ujediniti i povezati pomoću osobnih ega. Kada je svoju metodu objavio narodu, “tisuće i desetine tisuća okupiše se oko njega i… on je posadio svoj nauk u njihova srca“, piše Maimonides (Mišna, Prvi dio). Ostatak stanovništva odabrao je Nimrodov način – razilaženje, poput zavađenih susjeda koji se nastoje sklanjati jedan drugome s puta. Ti koji su se razišli, s vremenom su se razvili u današnje „ljudsko društvo“.
Tek u 21. stoljeću, nakon gotovo četiri tisućljeća, počinjemo nazirati koji je od njih dvojice zapravo bio u pravu…

Temelj Izraela
Abram je sa svojim učenicima napustio Babilon i krenuo prema zemlji koja je kasnije
nazvana „zemljom Izraela“. Ta grupa učenika koja je težila jedinstvu prema pravilu „ljubi bližnjega svoga kao sebe samoga“, ulažući napore u međusobnu povezanost, otkrila je nešto novo – „silu jedinstva“, skrivenu moć prirode.
Svaka materija u prirodi sastoji se  od dvije suprotne sile – povezanosti i razdvojenosti – u ravnoteži. Ljudsko društvo kao cjelina, oduvijek se razvijalo isključivo kroz negativnu snagu ega –  ali prema pravilima prirode neophodno je svjesno nadoknaditi negativnu silu pozitivnom silom jedinstva. Abram i njegovi učenici otkrili su metodu održavanja harmonije koju danas nazivamo „mudrost kabale“.

Izrael znači izravno k Stvoritelju
Abramovi su se učenici nazivali Yisrael (Izrael), prema svojoj želji da idu ‘Yashar-El’
(izravno ka Bogu, Stvoritelju). Težili su otkriti prirodnu snagu jedinstva, kako bi
uravnotežili ego koji je izbio među njima, i kroz postignuto jedinstvo pronašli su snagu prirode – ‘višu silu’. Njihovo otkriće dovelo ih je do saznanja da će tijekom procesa ljudskog razvoja i ostali Babilonci – oni koji su poslušali Nimrodov savjet i razišli se po cijelom svijetu da bi postali današnje čovječanstvo – morati postići jedinstvo. Ta oprečnost između izraelskog naroda, koji je utemeljen na jedinstvu, i ostatka čovječanstva, koji je nastao kao posljedica razdvajanja, osjeća se i dan danas.

Izgnanstvo
Abramovi učenici, odnosno izraelski narod, suočavani su s mnogim unutarnjim problemima, ali tijekom dugog perioda uspjeli su održati jedinstvo i slogu. Međutim, prije otprilike dvije tisuće godina, između njih se rasplamsao tako snažan ego, da više nisu bili u
stanju održati svoje jedinstvo. Mržnja i egoizam planuli su i natjerali narod Izraela u izgnanstvo. Izgnanstvo iz zemlje Izraela više je od fizičkog izgnanstva s Bliskog istoka – to je prije svega izgnanstvo iz osjećaja jedinstva. Otuđenost među nama natjerala nas je da se raziđemo i izmiješamo s drugim narodima. Naravno, i to je bio dio plana prirode – židovskom narodu bilo je neophodno pomiješati se s ostalim dijelovima čovječanstva, ne bismo li ih, kad za to dođe vrijeme, lakše mogli povesti za sobom.

U današnje doba, čovječanstvo se ponovo nalazi u ‘Babilonu’, doduše modernom, u kojem stanje međuovisnosti neprestano raste, zajedno s mržnjom i otuđenjem. S obzirom da u ovom našem  „globalnom selu“ ne možemo više pobjeći jedni od drugih, Nimrodova metoda razdvajanja ne dolazi u obzir. Nemamo drugog izbora osim koristiti Abramovu metodu; što znači da židovski narod, koji je to jednom već postigao, mora ponovo zapaliti vatru jedinstva i prenijeti metodu ostatku čovječanstva. Ako to ne učinimo svojevoljno, narodi svijeta silom će nas na to natjerati.

U tom kontekstu, riječi Henryja Forda, osnivača autokompanije Ford i zloglasnog antisemita, u knjizi „Međunarodni Židov – Najveći svjetski problem” postaju mnogo jasnije: “Društvo od njega (Židova) zahtijeva da počne ispunjavati drevno proročanstvo, prema kojem će upravo preko njega svi narodi svijeta biti blagoslovljeni.”

Korijeni antisemitizma
Nakon nekoliko tisuća godina pokušavanja izgradnje uspješnog ljudskog društva prema Nimrodovoj metodi ega, ljudi širom svijeta postaju svjesni činjenice da rješenje njihovih problema ne može biti ni tehnološko, ni ekonomsko, ni vojno. Podsvjesno osjećaju da je rješenje u zajednici, da Židovi posjeduju metodu povezivanja i da na neki način ovise o nama. To ih dovodi do potrebe da nas okrivljuju za sve probleme svijeta, u uvjerenju da Židovi drže u ruci ključ ljudske sreće.
I zaista, u trenutku našeg pada s moralne visine uzajamne ljubavi, u narodima svijeta rodila se neobjašnjiva mržnja prema Židovima. Pomoću antisemitizma nas tjeraju da ponovo otkrijemo metodu povezivanja, sebi i drugima. Rav Kook, prvi glavni rabin države Izrael, svojim riječim ukazuje upravo na to: “Amalek, Hitler i ostali nas tjeraju ka iskupljenju” (Eseji Rava Kooka, Prvi svezak).
Ali većina našeg naroda još nije svjesna svoje uloge u općoj ljudskoj sreći, niti razumije da je uzrok antisemitizma to što mi Židovi imamo ključ sreće, metodu povezivanja, mudrost kabale, ali je ne prenosimo onima kojima je silno potrebna.

Obavezno razotkrivanje mudrosti
Dok svijet jeca pod pritiskom te dvije suprotne sile – globalne povezanosti i razdvajajuće
sile ega, mi sve dublje zapadamo u stanje slično drevnom Babilonu.
Mi Židovi, potomci Abrama i njegovih sljedbenika, moramo provesti mudrost jedinstva i povezanosti, tj. mudrost kabale, i postati primjer čitavom čovječanstvu. Samo tako ćemo  konačno uistinu postati “svjetlost nacijama sveta”.
Zakoni prirode nalažu čitavom čovječanstvu da postigne stanje ravnoteže – jedinstva i uzajamne brige. Postoje dva puta do tog željenog cilja: 1) put svjetskih ratova, epidemija i prirodnih katastrofa;  ili 2) put postupnog uravnoteženja ega, metodom koju je Abram prenio svojim učenicima. Ovaj drugi očigledno je mnogo lakši i bezbolniji.


Rješenje je u jedinstvuU knjizi Zohar piše: „Sve počiva na ljubavi“ (Poglavlje VaEtchanan). “Ljubi bližnjega svoga kao sebe samoga“ nije samo najbitnije pravilo u Tori, već i suština nužne promjene koju mudrost kabale nudi čovječanstvu danas.
Svi smo svjesni koliko smo, kao Židovi, složni i privrženi jedni drugima za vrijeme poplava, rata, progona i problema. Sada imamo priliku ujediniti se prije nego što nas ponovo snađu nevolje. Rav Yehuda Ashlag, veliki kabalist prošlog stoljeća, piše u svojem komentaru na knjigu Zohar: “Narod Izraela odgovoran je da postavi sebe…da se razvija sve dok ne postane spreman preuzeti na sebe ljubav prema drugima, koja je bit uzdizanja prema cilju stvaranja…”

Moramo shvatiti da židovski narod nosi odgovornost prema sebi i prema ostatku čovječanstva – mora se ujediniti da bi mogao proslijediti Abramovu metodu čitavom ljudskom rodu. Ako uspijemo u tome, pronaći ćemo rješenje za sve globalne probleme, uključujući i svjetski antisemitizam.

___________________________________________________
Michael Laitman profesor je ontologije, doktor filozofije i kabale, i magistar medicinske biokibernetike. Bio je učenik i osobni pomoćnik Rava Barucha Ashlaga. Osnivač i predsjednik Instituta ARI, autor je preko 40 knjiga prevedenih na 35 jezika i traženi predavač. Za dodatnu informaciju o Dr. Laitmanu posjetite stranicu: michaellaitman.com