Dr. Michael Laitman Promjena svijeta – Promjena čovjeka

Što sam naučio o davanju

Kao dijete koje je odrastalo u Bjelorusiji, dosta sam vremena provodio sam.

Nije da nisam imao prijatelje. Naprotiv, imao sam ih mnogo. No, često bih ih ostavio da igraju stolni tenis u dvorištu moje kuće dok bih ja otišao plivati u jezeru. Volio sam prijatelje iz djetinjstva, ali budući da sam imao pitanja koja nisam mogao riješiti s njima, često bih odjurio na plivanje koje bi ponekad trajalo i više od dva sata bez prestanka, s jedne strane obale na drugu i natrag.

Pitanja koja su me najviše mučila, čak u dobi od deset ili jedanaest godina, bila su o životu. Imao sam sve, ali bio sam nesretan. Dok sam odrastao, nastavio sam potragu. Tražio sam u znanosti, religiji i filozofiji. Ali ništa; odgovor nije bio tamo.

Preseljenje u Izrael bilo je također dio moje  potrage za smislom.

Na kraju, pronašao sam odgovor. Kao svi pravi odgovori, bio je jednostavan, dostupan i skriven od očiju dok nisam bio spreman otkriti ga.

Sada je moje životno poslanje poučavati o njemu svakoga tko želi slušati.

Jednom rječju, odgovor je „davanje!”

Ako želite biti sretni, dajte.

No kada sam pogledao u sebe, nisam pronašao davanje. Da bih postao davatelj, naučio sam, trebam  to i primjenjivati. A smiješno je da što više to prakticirate, to više shvaćate prirodu svog pravog ja. Ali na kraju, nagrada je uvijek tu.

Kada sam prvi put naišao na taj ključ sreće, pomislio sam: „Tko želi biti davatelj?” Ali postupno, shvatio sam što je Arianna Huffington napisala u svom nedavnom postu: „Postanite dar”: „kad sudjelujemo u službi i volontiranju,”mi proširujemo granice svoga bića.’

Najednom je sve imalo smisla. Davanje je sjajno: zahvaljujući tome, vi se osjećate dobro u sebi, a isto tako se i korisnici vašeg davanja osjećaju puno bolje, osjećaju se voljeno! No, što ako ste toliko okrenuti sebi da ne možete vidjeti davanje kao poželjno? Biste li tada bili osuđeni na život u zatočeništvu svog ega?

Nadalje,  kako možemo popraviti društvo i liječiti krizu koja pogađa svijet nepojmljivom brzinom, ako su neki od nas nepopravljivi i nikada neće biti u mogućnosti promijeniti se? Znači li to da smo osuđeni na propast?

Nipošto. Za takve ljude, ključ je u poruci o proširenju granica.

To je vrlo jednostavan koncept: Svi smo povezani na svim razinama našeg bića – fizički, emocionalno, intelektualno i duhovno. Znanost je to dokazala nebrojeno puta. Dovoljno je pogledati revolucionarnu knjigu Christakisa i Fowlera Povezani: Iznenađujuća moć društvenih mreža i kako one utječu na naše životeKako prijatelji prijatelja vaših prijatelja utječu na sve što osjećate, mislite i činite, te ćete vidjeti da ne možemo izbjeći zajedničku odgovornost za sudbinu čovječanstva.

No ono što je još zanimljivije jest da kada dajemo, preokrećemo smjer naše povezanosti jednih s drugima, tako da umjesto neprestanog traženja koristi za sebe, počinjemo tražiti način kako drugi mogu imati koristi od nas! Postupno postajemo svjesniji, usklađeniji s potrebama pa čak i mislima drugih. Ukratko, proširujemo svoje biće.

Da bismo razumjeli koliko je vrijedan ovaj alat proširenja, razmislite o vlastitom tijelu. U njemu desetak bilijuna stanica rade u savršenoj harmoniji da biste vi mogli čitati ovaj članak. Da ne rade, ne biste ga čitali. Zapravo, ne bi vas ni bilo; točka. Stanice bi se raspale od cjelovitog organizma u hrpu stanica koje vode borbu jedna sa drugom, otprilike poput današnjeg čovječanstva.

Sada razmislite o zloćudnom tumoru. Stanice tumora nekontrolirano rastu, „grabe” krvne žile od obližnjih organa, remete funkcionalnost zahvaćenih organa, te na kraju nanose smrt osobi koju iskorištavaju, što naposljetku dovodi i do smrti samog tumora..

Pa ipak, kancerogene stanice toliko su sebične da ne mogu „shvatiti” da ubijajući svog domaćina, ubijaju same sebe. Ukoliko vas to neugodno podsjeća na naše društvo, ne radi se o  slučajnosti.

U zdravom tijelu, događa se upravo suprotno: stanice sve rade u harmoniji, tijelo snabdijeva svaku od njih obiljem kisika i hranjivim tvarima, a brzo i učinkovito uklanja otpadne tvari CO2 i drugih kemikalija. Kada mozak zada zadatak tijelu, kao što su učenje, vježbanje ili razgovori s prijateljima, stanice u tijelu rade kako bi podržale  izvršenje zadatka te kako bi osoba uživala u njemu koliko god je to moguće.

Razlog zbog kojeg sve to možemo učiniti jest činjenica da stanice nisu usredotočene na sebe, nego na tijelo koje nastanjuju, tu koloniju stanica poznatu kao gospodin ili gospođa X. Stanice, čini se, imaju širu percepciju od svog vlastitog postojanja. Ipak, to je moguće samo zato što su usmjerene na davanje, umjesto na primanje.

Postoji izreka da je ljubav poput jabuke: uberi je kada je zrela, ili će uskoro istrunuti i otpasti. Mi, ljudska rasa, blagoslovljeni smo sposobnošću da takve odluke donosimo svjesno, čime postajemo svjesni dubokog procesa rasta kroz koji prolazimo. No, moramo pravilno iskoristiti ovaj blagoslov ili će se pretvoriti u prokletstvo baš kao i ta prezrela jabuka.

Tako da nemamo vremena za gubljenje. Moramo pokupiti plodove davanja dok još možemo, jer su očajnički potrebni svijetu u kojem živimo..

No najvažnije od svega, ako ne dajemo samo zbog davanja, već zbog pripajanja svojoj široj cjelini, čitavom čovječanstvu, svi će se moći “ukrcati” i ljudsko će se društvo zauvijek promijeniti na bolje.

Michael Laitman  profesor je ontologije, doktor filozofije i kabale te magistar medicinske  biokibernetike. Bio je glavni učenik kabalista, Rava Barucha Ashlaga (RABASH). Prof. Laitman napisao je više od 40 knjiga koje su prevedene na desetke jezika;  osnivač je i predsjednik ARI instituta i poznati govornik. Njegova najnovija knjiga, Poput snopa trske: zašto su jedinstvo i međusobno jamstvo posljednji poziv današnjice, objašnjava korijen, uzrok i rješenje za antisemitizam.

Posted in Članci