Mnoga istra\u017eivanja iz kriminologije bacaju sumnju na efikasnost zatvorske kazne kao prevencije kriminala. Iz tog razloga, utjecaj zatvora na zatvorenike pogotovo kao tehnika zastra\u0161ivanja i rehabilitacije, je tema o kojoj bi se trebalo ozbiljno promisliti. To je istinito pogotovo sada, u doba u kojem u svim zemljama dolazi do porasta kriminala, kako u broju tako i u njegovoj ja\u010dini. Tim vi\u0161e, ve\u0107ina podataka ukazuje na to da se ve\u0107ina kriminalaca koja iza\u0111e iz zatvora prije ili kasnije u njih vra\u0107a zbog sli\u010dnih zlo\u010dina za koje su bili prvotno ka\u017enjeni.<\/span><\/p>\n Postoje mnogi uzroci porasta kriminalne aktivnosti, ali svi oni dijele ne\u0161to zajedni\u010dko, a to je nemogu\u0107nost na\u0161eg dru\u0161tva da priu\u0161ti svima pogodno obrazovanje o tome kako biti ljudsko bi\u0107e, kako biti \u010dovjek. S jedne strane, na\u0161a su djeca izlo\u017eena kriminalu, nasilju, agresivnom pona\u0161anju i natjecateljskom duhu od najranije dobi. S druge strane, institucije koje su odgovorne za obrazovanje na\u0161e djece negiraju klju\u010dne vrijednosti i umjesto toga se pogre\u0161no fokusiraju na ocjene i testove.<\/p>\n Roditelji tako\u0111er doprinose tom cjelokupnom iskrivljenom fokusu time \u0161to pitaju djecu (ve\u0107inom kada se vrati iz \u0161kole): \u201dKako je bilo u \u0161koli? \u0160to si nau\u010dio? Kako si napisao test?\u201d. Jednostavnije re\u010deno, ocjene su jedne od najva\u017enijih roditeljskih briga.<\/p>\n Osim pritiska od ocjena i testova, djeca su tako\u0111er pod socijalnim pritiskom. Moraju se nositi sa \u017eestokim natjecanjem, borbom oko socijalnog statusa, zavisti, pohlepom, nasiljem i drogom – fenomenima prema kojima se odnosima kao prema \u201cnu\u017enom zlu\u201d. No, je li zaista to tako?<\/p>\n \u0160to ako se, umjesto testova i ocjena, fokusiramo na obrazovanje na\u0161ih mladih o tome kako da budu ljudska bi\u0107a, kako da postanu ljudi? \u0160to kada bi na\u0161 primarni cilj za na\u0161u djecu bio da postanu obrazovni primjeri drugima, dobre osobe koje znaju kako na ispravan na\u010din komunicirati s ostalima, osobe koje znaju razlikovati ispravno od neispravnog, dobro od zlog?<\/p>\n Mo\u017eda smo tu krenuli krivim putem? Je li mogu\u0107e da djecu od ro\u0111enja ne odgajamo u pravcu da postanu ljudska bi\u0107a? Da li je mogu\u0107e da ih ne educiramo kako da rje\u0161avaju probleme u svojim obiteljima, i zbog toga im nisu osigurani potrebni alati i znanja koja \u0107e im pomo\u0107i kod odgoja njihove djece, nove generacije?<\/p>\n <\/p>\n Sve \u010de\u0161\u0107e mo\u017eemo \u010duti kako su djeca fizi\u010dki zlostavljana od strane roditelja ali ipak je, iako se manje prijavljuje, emocionalno zlostavljanje znatno u\u010destalije. Logi\u010dki zaklju\u010dak je taj da \u0107e zlostavljana djeca biti pripremljena da budu isti takvi roditelji svojoj djeci, osim ako ne dobiju dobre primjere negdje drugdje, primjerice, putem obrazovanja u kojem \u0107e ih se u\u010diti kako da postanu dobri roditelji, kako da razumiju djecu i kako da se prema njima odnose. \u010cak je i najboljim roditeljima ponekad te\u0161ko biti dobar primjer svojoj djeci. <\/span><\/p>\n <\/p>\n U dana\u0161njim domovima djeca odrastaju gledaju\u0107i nasilne filmove i serije, \u010desto igraju i igrice s nasilnim pri\u010dama povezanim s nasilnim i seksualnim zlo\u010dinima. U \u0161kolama se nalaze u nemilosrdnom dru\u0161tvu koje je prijetnja njihovoj osobnoj sigurnosti, u dru\u0161tvu u kojemu su najja\u010di najuspje\u0161niji, te u kojem su na kraju osu\u0111ivani samo s obzirom na ocjene koje dobiju.<\/span><\/p>\n <\/p>\n Tim vi\u0161e, dobre ocjene nisu dovoljne. Moraju dobiti bolje ocijene od svojih vr\u0161njaka kako bi ih se po\u0161tivalo i prihva\u0107alo. Na taj na\u010din se mjeri uspjeh u dana\u0161njem \u0161kolskom sustavu. Oni koji su ro\u0111eni s prirodnim talentima, prema primjerima koje vide, u\u010de kako da koriste te talente protiv drugih. Oni koji su slabiji koriste lukavost i pristojnost kako bi kompenzirali svoj nedostatak talenta. Iako se \u010dini da se oni lijepo pona\u0161aju, to nije zaista tako, ve\u0107 oni znaju svoje granice i usavr\u0161avaju se u tome da dobiju \u0161to \u017eele u granicama dru\u0161tvenih zakona, ali su na jednak na\u010din zlonamjerni. <\/span><\/p>\n Na\u0161a djeca ne odrastaju u vakuumu. Dru\u0161tveni obrasci i pravila neprestano oblikuju na\u0161u djecu i kao takvi su najvi\u0161e odgovorni za to u kakve odrasle ljude \u0107e na\u0161a djeca izrasti. \u201cRamena\u201d dru\u0161tva nose kolektivnu te\u017einu sljede\u0107e generacije. <\/span><\/p>\n Ne mo\u017eemo si priu\u0161titi vi\u0161e da zanemarujemo najbitniju stvar u \u017eivotu, a to je kako da budemo dobri ljudi u dobrom dru\u0161tvu. Na primjer, mi ne obrazujemo ljude o tome kako da postanu dobri bra\u010dni partneri, kako da odr\u017ee zdrav obiteljski \u017eivot, i, kao posljedica toga, obitelji \u0107e se nastaviti raspadati. Ne u\u010dimo ljude kako da se odnose jedni prema drugima: mi im moramo dati osje\u0107aj da su dio integralnog dru\u0161tva u kojem smo svi me\u0111uovisni. Bilo koja osoba u bilo kojem dru\u0161tvu, ukoliko ne osje\u0107a me\u0111usobnu ovisnost s drugima, \u0107e se pona\u0161ati iz egoisti\u010dnih poriva i time \u0107e raditi ono \u0161to je dobro za nju ili njega, makar takve radnje bile ilegalne i iza njih mo\u017ee o\u010dekivati kaznu. Takvi su ljudi opasno nesputani zato \u0161to nisu dobili ispravne primjere.<\/span><\/p>\n U bilo kojem egoisti\u010dnom dru\u0161tvu, trenuta\u010dno na\u0161em dru\u0161tvu – bilo tko mo\u017ee napraviti \u0161to ga je volja, samo da se ne protivi zakonu, samo ukoliko se nalazi unutar granica koje je dru\u0161tvo postavilo. Ali, u integralnom dru\u0161tvu postoji potpuno druga\u010diji zakon mo\u0107i. U integralnom dru\u0161tvu, osoba mora davati, biti integralna i mora biti svjesna me\u0111upovezanosti koja postoji me\u0111u svima. Samo kada se ti uvjeti zadovolje, mo\u017eemo gra\u0111ane dru\u0161tva zvati \u201cposlu\u0161nima zakonu\u201d. <\/span><\/p>\n Ovaj zakon sveop\u0107eg sudjelovanja zove se \u201cuzajamna odgovornost\u201d zato \u0161to uvjet integralnosti zahtijeva da svi budu odgovorni za sve. Iz tog razloga moramo svima pokazati na koji na\u010din ti zakoni djeluju. Mo\u017eemo vidjeti da nas Priroda, ekologija, i sve \u0161to se doga\u0111a u na\u0161em integralnom, globalnom svijetu gura da postanemo partnerima. Ipak, mi nismo spremni na to da udovoljimo tim uvjetima uzajame odgovornosti zbog toga \u0161to tek trebamo primiti obrazovanje koje \u0107e nam to dopustiti. To je uzrok svih na\u0161ih problema.<\/span><\/p>\n <\/p>\n Putem integralnog obrazovanja mi <\/span>mo\u017eemo <\/span><\/i>sprije\u010diti ljude da kr\u0161e zakon. Kao dio integralnog obrazovanja, mo\u017eemo implementirati modele dobre povezanosti koji bi se u\u010dili u \u0161kolama, \u010dak ve\u0107 i u vrti\u0107ima. Na primjer, umjesto sjedenja u redovima klupa ispred u\u010diteljice, djeca bi sjedila u krugu komuniciraju\u0107i jedni s drugima i u\u010dila kako da se me\u0111usobno razumiju. Eksperimentirala bi kako da se nau\u010de izdi\u0107i iznad svojih ega kako bi se povezali i izgradili me\u0111u sobom grupu. To bi bilo sli\u010dno elitnoj skupini ili sportskom timu u kojem se svi moraju ujediniti i me\u0111usobno razumjeti kako bi uspjeli, tj. jedini na\u010din do uspjeha je mogu\u0107 jedino putem zajedni\u010dkog truda i \u010dvrstim povezivanjem me\u0111u sobom. <\/span><\/p>\n Moramo u\u010diti ljude kako da budu policajci samima sebi. Moraju znati i razumjeti \u0161to se od njih tra\u017ei kako bi \u017eivjeli uspje\u0161no u integralnom svijetu. S obzirom na ono \u0161to u\u010de, s praksom \u0107e ispravna pona\u0161anja postati navikama. Svakom neobi\u010dnom incidentu u integralnoj u\u010dionici \u0107e se pristupati putem rasprave kao na sudu. U tim la\u017enim su\u0111enjima, djeca \u0107e sama odre\u0111ivati \u0161to je ispravno, a \u0161to nije putem izlaganja svih argumenta – prvo s jedne strane, pa s druge. Putem tog procesa skrutinizacije sa svih strana, svi \u0107e biti pomaknuti i osobno dirnuti, dobit \u0107e impresije iznad svog prija\u0161njeg \u201cuskog ja\u201d. Sve dok na\u0161a djeca ne sazriju putem ovog procesa, nisu educirana da budu ljudi.<\/p>\n Obrazovanje u ljudskom na\u010dinu rije\u010di zna\u010di da dijete prima i isku\u0161ava primjere iz pravih \u017eivotnih situacija. Na integralan na\u010din \u0107e se to doga\u0111ati putem rasprava, sudskih rasprava, i igranja uloga. Postojat \u0107e sudac, tu\u017eitelj, branitelj i porota. Cijeli proces \u0107e se snimati, a djeca \u0107e kasnije gledati te video uratke i analizirati sami sebe.<\/p>\n Kako svi budu sudjelovali u raspravama, zajedno sa igranjem uloga i igranjem scena dono\u0161enja zakona, djeca \u0107e ubrzo otkriti kako se njihova mi\u0161ljenja o pojedinim stvarima dosta razlikuju od onih koje su imali prije par trenutaka. Takav proces \u010dini ovo vrlo bogatim iskustvom, iskustvom koje daje djeci priliku da apsorbiraju nekolicinu razli\u010ditih uloga i karaktera. Na taj na\u010din, oni u\u010de kako razumjeti druge makar se ne slagali s njihovim mi\u0161ljenjima. To je bitno jer se dijete u\u010di i ima iskustvo \u201cpogleda\u201d s obje strane – prvo s braniteljeve, pa onda s tu\u017eiteljeve. Na taj na\u010din u\u010di da mo\u017ee postojati mi\u0161ljene sasvim suprotno od njegovog, no jednako tako validno.<\/p>\n Kao dio integralnog obrazovanja djeca \u0107e tako\u0111er obilaziti razne institucije kao \u0161to su banke, bolnice, tvornice, planta\u017ee pa \u010dak i zatvore. Putem tih ekskurzija, mo\u0107i \u0107e vidjeti na koje na\u010dine ljudi sve rade i \u0161to ih motivira.<\/p>\n Analizirat \u0107e se svrhu takvih ekskurzija. Tu \u0107e, tako\u0111er, djeca u\u010diti kako je cijeli svijet povezan, kako svatko proizvodi ne\u0161to za sve druge. Na taj na\u010din \u0107e si tako\u0111er \u0161iriti horizonte.<\/p>\n Ako po\u010dnemo odgajati djecu putem integralnog obrazovanja i budemo ustrajali u takvom na\u010dinu obrazovanju tijekom \u0161kolskih godina mo\u0107i \u0107emo se polako sve vi\u0161e pribli\u017eavati uravnote\u017eenom dru\u0161tvu, dobrom dru\u0161tvu u kojem \u0107e se se svima povratiti osje\u0107aj sigurnosti. Ne\u0107emo biti u strahu slati svoju djecu u \u0161kolu ili ih pu\u0161tati u no\u0107ne izlaske.<\/p>\n Integralno dru\u0161tvo je takvo u kojem svatko uvijek razmi\u0161lja o svima – uzajamnost u kojoj svatko profitira, za razliku od demokratskog dru\u0161tva koje je fokusirano na individualca, koje se odr\u017eava da svaki pojedinac mo\u017ee \u010diniti \u0161to god mu je volja sve dok njegovo pona\u0161anje nije \u0161tetno za druge ili dok njegove aktivnosti ne uzrokuju anarhiju. U integralnom dru\u0161tvu je dapa\u010de korist svih prije individualne egoisti\u010dne kalkulacije.<\/p>\n <\/p>\n Rehabilitacija je \u010desto prihva\u0107ena kao jedan od razloga za\u0161to zatvaramo one koji su prekri\u0161ili zakone dru\u0161tva, zajedno sa kaznama i zastra\u0161ivanjem. Ipak se nikakav zna\u010dajan napor ne ula\u017ee da se postigne ta promjena iz kriminalaca u dobre gra\u0111ane. Stoga je stavljanje u zatvore ili nekakva vrsta kazne ili mjera dru\u0161tvene sigurnosti, ovisno o situaciji.<\/span><\/p>\n Nadalje, mno\u0161tvo studija je pokazalo kako se ve\u0107ina onih koji provedu vrijeme u zatvorima na koncu u iste i vrate, \u010dak i po sli\u010dnim optu\u017ebama. Za ve\u0107inu zatvori postanu na\u010din \u017eivota bez obzira na sramotne uvjete i manjak dostojanstva. Iz toga proizlazi pitanje: Da li je kazna sama po sebi prihvatljivo opravdanje za zatvaranje, ili je dru\u0161tvo primorano stvoriti uvjete pomo\u0107u kojih \u0107e zatvorenici mo\u0107i postati \u201cispravljeni\u201d ljudi po zakonima integralnog dru\u0161tva? Koja je ispravna uloga zatvora?<\/p>\n U dalekoj pro\u0161losti postojale su dr\u017eave u kojima se zatvori nisu koristili zato \u0161to su njihovi stanovnici znali da ne postoji njihova svrha. Umjesto toga, ukoliko bi osoba bila uhva\u0107ena da krade, ta osoba je morala raditi kako bi otplatila dug svog prijestupa. Svaki je zlo\u010din imao svoju odgovaraju\u0107u popravnu kaznu ali to nikada nije uklju\u010divalo zatvaranje u zatvore. Ipak ni ovakvim pristupom ne\u0107emo posti\u0107i cilj. Ukoliko uistinu \u017eelimo ispraviti na\u0161u situaciju nabolje, moramo razumjeti da se potrebno ispravljanje ne nalazi u kazni, niti u materijalnim stvarima, ve\u0107 radije u obrazovanju, bilo unutar ili van zatvoreni\u010dke populacije.<\/p>\n Iz tog razloga zatvori moraju postati \u0161kole. Tijekom njihovog slobodnog vremena, zatvorenike moramo educirati, moraju u\u010diti psihologiju i povijest, i najva\u017enije moraju u\u010diti \u0161to je sve potrebno kako bi postali ljudska bi\u0107a. Putem integralne edukacije, oni \u0107e po\u010deti vidjeti kako je na\u0161 sustav me\u0111upovezan, u\u010dit \u0107e prirodu povezanosti koja postoji me\u0111u svima. Pogotovo zato \u0161to su zatvorenici pod autoritetom zatvora, oni moraju pro\u0107i kroz intenzivan obrazovni program koji je dizajniran za ponovni uspje\u0161ni ulazak u na\u0161 globalni, me\u0111upovezan i me\u0111uovisan svijet.<\/p>\n <\/p>\n Ljudske karakteristike mo\u017eemo podijeliti u dvije primarne grupe: internalne koje dobivamo putem ro\u0111enja, tj. genetike, i eksternalne koje dobivamo putem obrazovanja, okoline, medija i dru\u0161tva generalno. Niti jedna skupina ne ovisi o individualcu, iako obje skupine konstruiraju pojedin\u010devu li\u010dnost i time odre\u0111uju njegovu sudbinu. Stoga zatvorenik ne mo\u017ee uop\u0107e profitirati od svojih pozitivnih karakteristika kada se nalazi u okolini koja mu ne daju podr\u0161ku s pozitivnim primjerima. <\/span><\/p>\n <\/p>\n Stoga se radni okvir rehabilitacije mora drasti\u010dno promijeniti. U tom novom okviru \u0107e zatvorenici, na primjer, biti podijeljeni u grupe od 15 do 20 sudionika koje \u0107e voditi i organizirati psiholog. <\/span><\/p>\n Gledat \u0107e predavanja i voditi rasprave na teme poput: strukture ljudskog dru\u0161tva, strukture ljudskog bi\u0107a, ljudskih odnosa, psihologije \u010dovjeka, na\u0161e prirode s obzirom na na\u0161u percepciju stvarnosti i pona\u0161anja jednih prema drugima, ega koji nas uvijek pokre\u0107e, kako se mo\u017eemo promatrati postrance sa konstruktivnim kriticizmom.<\/span><\/p>\n Svaki zatvorenik mora postati dobar psiholog koji razumije sebe i mo\u017ee sagledati svijet sa vi\u0161e razli\u010ditih aspekata. Nakon \u0161to ga se pusti iz zatvora zatvorenik koji je primio takvu vrstu treninga mo\u017ee postati edukator integralne edukacije za mlade, budu\u0107i da je prethodno kro\u010dio lo\u0161im putem i bio promijenjen u zatvoru. Kada jednom iza\u0111e iz zatvora takva \u0107e osoba postati dobitak cijelog dru\u0161tva zato \u0161to \u0107e imati mogu\u0107nost usporedbe oba na\u010dina \u017eivota. To \u0107e ga \u010diniti posebnom osobom koja je sada vrlo pozitivan i koristan element u dru\u0161tvu.<\/span><\/p>\n Stoga, osoba koja trenira da postane integralni edukator nije vi\u0161e obi\u010dna osoba. U procesu treninga ona postaje posebni individualac i na taj na\u010din bi ti treninzi trebali biti organizirani i odr\u017eavani. Uspje\u0161an zavr\u0161etak tog treninga je primarni uvjet pu\u0161tanja iz zatvora.<\/p>\n Jednom pu\u0161ten, zatvorenik \u0107e prenijeti drugima \u0161to je nau\u010dio te \u0107e drugima slu\u017eiti kao dobar primjer integralne metode. Maturanti \u0107e se pridru\u017eiti slu\u017ebenicima koji rade u maloljetni\u010dkim institucijama za delikvente, gdje \u0107e dobiti priliku da demonstriraju kako u sljede\u0107ih 6 mjeseci mogu ili ne mogu obrazovati delikvente, mijenjati ih i usmjeriti ih na pravi put.<\/span><\/p>\n Ukratko, tijekom svog boravka u zatvoru, svaki \u0107e zatvorenik imati obaveznu edukaciju iz Integralnog obrazovanja. Zapravo, takav trening ne\u0107e biti predvi\u0111en samo za zatvorenike ve\u0107 \u0107e svi morati pro\u0107i kroz ovakvu edukaciju. Bez ovakvog treninga bit \u0107e nemogu\u0107e ispraviti bilo kakvu krizu, bilo u obrazovanju, ekonomiji ili obiteljima. Kao nikada dosada, psihologijska i zdravstvena kriza \u0107e radti kroz porast uporabe droga, depresije i o\u010daja. Sve dok ne uspijemo slomiti na\u0161e egoisti\u010dne interese koji profitiraju iz globalnih i socijalnih kriza ne\u0107emo im mo\u0107i vidjeti kraj.<\/span><\/p>\n Zatvori mogu slu\u017eiti poput bitnih primjera cijelom svijetu. Ukoliko uspijemo u zatvorima, uspijet \u0107emo i u \u201cnormalnom\u201d svijetu. Cilj pretvaranja zatvora u ne\u0161to \u0161to bi bilo jednako sveu\u010dili\u0161tima kako bi se \u201ckonstruirala\u201d ljudska bi\u0107a je ni\u0161ta vi\u0161e nego revolucija u socijalnoj percepciji. Kriteriji za mlade i starije, \u017eene i mu\u0161karce su za sve jednaki. Bilo koji prijestup napravio, prijestupnik treba osje\u0107ati, razumjeti i vidjeti sebe kao integralan i me\u0111uovisan dio dru\u0161tva. To je temelj iz kojeg zatvorenik po\u010dinje rasti.<\/span><\/p>\n Objavljivanjem i promoviranjem uspjeha zatvorenika u medijima, dru\u0161tvo u globalu \u0107e uvidjeti \u0161to treba u\u010diniti kako bi samo sebe ispravilo. Na taj na\u010din \u0107e svi u\u010diti da ne postoji velika razlika izme\u0111u onih koji su \u201cunutra\u201d i onih koji su \u201cvani\u201d. Tomu je tako zato \u0161to prema zakonima svijeta, zakonima Prirode, ekologije i ljudskih odnosa mi smo svi prijestupnici. Svi smo krivi za sve \u0161to se doga\u0111a u svijetu. Ne postoje nikakve \u017ertve ve\u0107 smo svi jednako odgovorni, i za doro i za lo\u0161e.<\/span><\/p>\n \u017divimo u integralnom svijetu koji se sad prikazuje kao okrugao, bez po\u010detka i kraja. Stoga, ne postoji nitko odre\u0111en koga mo\u017eemo kriviti. Svi negativni fenomeni kojima svjedo\u010dimo u ljudskom dru\u0161tvu su uzrokovani od strane svih. Stoga, mi svi zajedno moramo posti\u0107i prirodu ravnomjernog, integralnog dru\u0161tva, moramo se svi po\u010deti odnositi druga\u010dije prema sebi, drugima i Prirodi, koja je stvorila nas i sve okolo nas. <\/span><\/p>\n Autor: Michael Laitman<\/b><\/p>\n Michael Laitman je globalni mislilac koji se zala\u017ee za preobrazbu dru\u0161tva kroz novi oblik globalnog obrazovanja, koje smatra klju\u010dnim za rje\u0161avanje goru\u0107ih pitanja na\u0161eg doba. Osniva\u010d je Instituta ARI, profesor je ontologije i teorije znanja, doktor filozofije i magistar medicinske biokibernetike. Mo\u017eete ga prona\u0107i na<\/span> Google+<\/span><\/a>,<\/span> YouTube<\/span><\/a>u i<\/span> Twitter<\/span><\/a>u.<\/span><\/p>\n <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Tajna o tome za\u0161to je kriminal u porastu Mnoga istra\u017eivanja iz kriminologije bacaju sumnju na efikasnost zatvorske kazne kao prevencije kriminala. Iz tog razloga, utjecaj zatvora na zatvorenike pogotovo kao tehnika zastra\u0161ivanja i rehabilitacije, je tema o kojoj bi se…<\/span><\/p>\n\u0160to bi svi trebali znati o obrazovanju djece i mladih?<\/strong><\/h2>\n
Integralno obrazovanje – Metoda koja mo\u017ee spasiti na\u0161u djecu<\/b><\/h2>\n
To je razlog za\u0161to zatvori ne funkcioniraju<\/b><\/h2>\n
Sagledajte kako je lako promijeniti zatvore – i u\u010diniti zatvorenike produktivnim sudionicima dru\u0161tva<\/b><\/h2>\n
Kako zatvori mogu biti pozitivni primjeri cijelom svijetu<\/b><\/h2>\n