Godinama smo bili pasivni, gledali smo i slušali što god se prenosilo na televiziji i radiju, čitali što god je pisalo u novinama i časopisima, i uglavnom nismo mogli utjecati na svijet oko nas. Zatim se pojavio World Wide Web i promijenio svijet. Svojom interaktivnošću, internet je pokrenuo revoluciju svih medija.
Internet nam je pružio idealnu platformu za umrežavanje čitavog čovječanstva. Broj korisnika interneta diljem svijeta već se izražava u milijardama. Samo je pitanje vremena kad će internet postati rašireniji od televizije. Kao što vidimo iz primjera brojnih globalnih događanja u posljednje vrijeme, internet je stekao moćnu ulogu u društvu, sa sposobnošću poticanja, ako ne i pokretanja društvenih promjena.
U današnje vrijeme, masa internetskih korisnika može postići gotovo sve; od odlučivanja o usponu i padu pop zvijezda, do uspona i padova despotskih vladara. Zahvaljujući internetu, društveni i kulturni procesi poput nedavne revolucije arapskog svijeta ubrzani su i široko medijski eksponirani. Internet nam omogućava da započnemo globalnu kampanju grljenja, odmazde korumpiranim poduzećima, da promoviramo filmove protiv institucionalizma, te olakšamo ljudima izbor predsjednika.
Pukim klikom miša možemo se naći bilo gdje u svijetu i komunicirati gotovo s bilo kim na planeti.
Budućnost je stigla
Uistinu, World Wide Web postao je instrument koji omogućava širenje ideja, poput otvorene arene za raspravu, i mjesto koje može potaknuti ljude na djelovanje. Zahvaljujući tome, internet može poslužiti kao zajednička infrastruktura koja će nam pomoći da se izvučemo iz multidimenzionalne krize u kojoj se nalazimo. Za razliku od prethodnih kriza, ova se pojavila u vrijeme goleme, široko rasprostranjene komunikacijske mreže, koja dopire do svakog doma i u kojoj se svakodnevno izmijene milijarde poruka.
Stoga, upravo zbog krize i promjena u eri komunikacije, internet se razvio u ključni sustav prilikom našeg manevriranja u novom svijetu. Moramo ga upotrijebiti za širenje ideja koje povezuju ljude, nastojati ojačati veze među sobom, dijeliti informacije i stvoriti virtualne sustave podrške.
Jedino što sprečava čovječanstvo da postigne prijeko potrebno uzimanje u obzir drugih i prirode jest naš vlastiti separatizam. Trenutno pokušavamo izaći iz krize liječenjem simptoma, a ne uzroka. Ulažemo goleme napore i resurse u nastojanju da iskorijenimo siromaštvo, potičemo poštivanje ljudskih prava i demokratičnost, spriječavamo ekološki kolaps Zemlje, izrabljivanje i korupciju. Iako su sve to hvale vrijedni ciljevi, nijedan nećemo postići ukoliko ne riješimo korjensko pitanje ljudskog egocentrizma koji ih sve uzrokuje.
Možemo potaknuti globalnu promjenu u svim područjima života, no zato nam je potrebno mjesto, globalna i svima dostupna arena u kojoj postoji sloboda govora, a internet je upravo to. Ondje možemo i trebamo uspostaviti kreativnu pluralističku raspravu o načinima kako stvoriti novi financijski i ekološki poredak koji je pošten i obziran prema svima, a i dopušta osobne incijative koje će procvjetati u korist svih.
Danas posjedujemo tehnologiju koja može povezati ljude. Čim ih ujedinimo oko te ideje moći ćemo širiti ideje o suradnji i uzajamnom uvažavanju te ubrzo iznjedriti neophodne i pozitivne globalne promjene.
Prema dubljoj povezanosti
Na predavanju pod nazivom Antropologija YouTube-a, održanom u kongresnoj knjižnici 23. lipnja 2008., prof. Michael Wesch, antropolog sa Sveučilišta u Kanzasu, demonstrirao je novu potrebu koju je uočio na internetu: “Sve se više povlačimo u sebe”, rekao je, “no mnogi od nas iznimno cijene i žude za zajedništvom. Barry Wellman, direktor NetLabsa i profesor sociologije na Sveučilištu u Torontu objašnjava da prolazimo kroz tzv. “mrežni individualizam”. Wesch vjeruje da je ta potreba odraz čežnje za kulturnom vrijednošću koja u osnovi nedostaje u našim životima – povezivanjem.
Otpor između naših rastućih ega, koji nas razdvajaju jedne od drugih i od toga da postanemo globalna obitelj, može donijeti bolju i održiviju povezanost između nas. Možemo se uzdići iznad prepreka koje nas razdvajaju – rase, kulture, spola, jezika i religije – a da pritom ne niječemo svoju urođenu jedinstvenost, i pronaći točku dublje povezanosti koja uistinu postoji ispod naših površnih razlika.
